prid. 〈G ȕglēdničina; ž. ȕglēdničina, s. ȕglēdničino〉 koji pripada uglednici

im. m. 〈G ȕglēdnīka, V ȕglēdnīče; mn. N ȕglēdnīci, G ȕglēdnīkā〉 osoba koja uživa ugled u javnosti, koja je cijenjena i poštovana

im. ž. 〈G ȕglēdnosti, I ȕglēdnošću/ȕglēdnosti〉 osobina onoga koji je ugledan ili svojstvo onoga što je ugledno

im. m. 〈G ȕgljena〉 geol. prirodno kruto gorivo, pougljenjeni ostatci bilja različite geološke starosti koji se nalaze na različitim dubinama Zemljine kore [kameni ~; drveni ~]

im. m. 〈G ugljenára, V ȕgljenāru/ȕgljenāre; mn. N ugljenári, G ugljenárā〉 hist. osoba koja proizvodi i prodaje drveni ugljen

prid. 〈G ugljenáreva; ž. ugljenáreva, s. ugljenárevo〉 koji pripada ugljenaru; sin. ugljenarov

prid. 〈G ugljenárova; ž. ugljenárova, s. ugljenárovo〉 usp. ugljenarev

prid. 〈G ȕgljenōg(a); ž. ȕgljenā, s. ȕgljenō〉 koji se odnosi na ugljen [ugljena prašina]

im. m. 〈G ugljíka〉 kem. kemijski element (C), nekovina, u prirodi se pojavljuje u mineralima (dijamant, grafit), u prirodnome ugljenu i u zraku, osnovni je element u građi živih stanica

im. m. 〈G ugljikohidráta; mn. N ugljikohidráti, G ugljikohidrátā〉 kem. ugljikov spoj važan za prehranu i u mnogim industrijskim granama

prid. 〈G ugljíkova; ž. ugljíkova, s. ugljíkovo〉 kem. 1. koji pripada ugljiku [~ atom] 2. koji sadržava ugljik [~ dioksid]

im. m. 〈G ugljikovodíka; mn. N ugljikovodíci, G ugljikovodíkā〉 kem. organski spoj koji sadržava samo ugljik i vodik te je ishodišna tvar svih organskih spojeva ◇ aromatski ~ iznimno stabilan nezasićeni ugljikovodik prstenaste strukture i tipična mirisa, npr. antracen, benzen, naftalen

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. ùgnijēzdīm se, 3. l. mn. ùgnijēzdē se, imp. ugnijézdi se, aor. ugnijézdih se, prid. r. ugnijézdio se, prid. t. ùgnijēžđen〉 1. načiniti gnijezdo [Stršljeni su se ugnijezdili u vašemu dimnjaku.] 2. pren. ugodno se gdje smjestiti, smjestiti se tako da komu odgovara

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. ȕgnēm se, 3. l. mn. ȕgnū se, imp. ùgni se, aor. ùgnuh se, prid. r. ùgnuo se〉 v. udubiti se pod udubiti, ulegnuti se

im. s. 〈G ugnjetávānja〉 podvrgavanje koga nasilju ili grubomu pritisku; sin. tlačenje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ugnjètāvām, 3. l. mn. ugnjetávajū, imp. ugnjètāvāj, aor. ugnjetávah, imperf. ugnjètāvāh, prid. r. ugnjetávao, prid. t. ugnjètāvān〉 podvrgavati koga nasilju ili grubomu pritisku; sin. tlačiti pren.

im. ž. 〈G ùgodē; mn. N ùgode, G ȕgōdā〉 stanje prouzročeno čime ugodnim; ant. neugoda

prid. 〈G ùgodna; odr. ùgodnī, G ùgodnōg(a); ž. ùgodna, s. ùgodno; komp. ugòdnijī〉 1. koji izaziva ugodu ili zadovoljstvo [~ susret; ugodno iznenađenje] 2. koji je u ophođenju ljubazan i taktičan [~ čovjek]; ant. nezgodan; ant. neugodan ♦ spojiti ugodno s korisnim na ugodan način ostvariti korisne rezultate

gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ùgodīm, 3. l. mn. ùgodē, imp. ugòdi, aor. ugòdih, prid. r. ugòdio, prid. t. ùgođen〉 1. 〈prijel.〉 glazb. namjestiti intonaciju glazbala, uskladiti tonove na glazbalu [~ violinu] 2. 〈neprijel.〉 učiniti što u skladu s čijim željama; vidski paranjak: ugađati

pril. 〈komp. ugòdnijē〉 tako da pruža ugodu ili zadovoljstvo [~ se iznenaditi]; ant. neugodno

im. m. 〈G ȕgođāja; mn. N ȕgođāji, G ȕgođājā〉 raspoloženje koje sredine, opći dojam koji pruža koji krajolik, umjetničko djelo i sl. [dobar ~; radni ~]; sin. (atmosfera), klima pren., ozračje

im. m. 〈G ȕgora, I ȕgorom; mn. N ȕgori, G ȕgōrā〉 zool. zmijolika morska riba svijetlosive do crne boje s bijelim točkicama na boku

im. m. 〈G ugòstitelja; mn. N ugòstitelji, G ugòstitēljā〉 osoba koja radi u ugostiteljstvu

im. ž. 〈G ugostitèljicē; mn. N ugostitèljice, G ugostitèljīcā〉 žena koja radi u ugostiteljstvu

prid. 〈G ugostitèljičina; ž. ugostitèljičina, s. ugostitèljičino〉 koji pripada ugostiteljici

prid. 〈G ugòstiteljskōg(a); ž. ugòstiteljskā, s. ugòstiteljskō〉 koji se odnosi na ugostitelje i ugostiteljstvo [ugostiteljska škola]

im. s. 〈G ugostitèljstva〉 gospodarska djelatnost pružanja usluge smještaja, prehrane i točenja pića

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùgostīm, 3. l. mn. ùgostē, imp. ugòsti, aor. ugòstih, prid. r. ugòstio, prid. t. ùgošćen〉 prihvatiti koga kako bi ga se ponudilo hranom ili pićem, upoznalo sa sadržajem kakve ustanove itd., pružiti komu gostoprimstvo [~ posjetitelje]; vidski parnjak: ugošćivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ugòšćujēm, 3. l. mn. ugòšćujū, imp. ugòšćūj, aor. ugošćívah, imperf. ugòšćīvāh, prid. r. ugošćívao, prid. t. ugòšćīvān〉 prihvaćati koga kako bi ga se ponudilo hranom ili pićem, upoznalo sa sadržajem kakve ustanove itd., pružati komu gostoprimstvo [~ posjetitelje]; vidski parnjak: ugostiti

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ugòvārām, 3. l. mn. ugovárajū, imp. ugòvārāj, aor. ugovárah, imperf. ugòvārāh, prid. r. ugovárao, prid. t. ugòvārān〉 nastojati postići dogovor o čemu [~ posao]; sin. dogovarati, sklapati; vidski parnjak: ugovoriti

im. m. 〈G ȕgovora, I ȕgovorom; mn. N ȕgovori, G ȕgovōrā〉 prav. pravni dokument o postignutome sporazumu o prodaji ili plaćenoj usluzi [potpisati ~; prekinuti ~; zaključiti ~]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ugòvorīm, 3. l. mn. ugòvorē, imp. ugovòri, aor. ugovòrih, prid. r. ugovòrio, prid. t. ugòvoren〉 sporazumjeti se o prodaji ili plaćenoj usluzi [~ posao]; sin. dogovoriti, sklopiti; vidski parnjak: ugovarati

prid. 〈G ȕgovōrnōg(a); ž. ȕgovōrnā, s. ȕgovōrnō〉 koji se odnosi na ugovor

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùgrādīm, 3. l. mn. ùgrādē, imp. ugrádi, aor. ugrádih, prid. r. ugrádio, prid. t. ùgrāđen〉 1. postaviti kakav uređaj ili dio stroja na odgovarajuće mjesto [~ bojler; ~ zvučnu karticu u računalo]; sin. (instalirati) 2. umetnuti što u kakav prostor [~ ormar u predsoblje; ~ prozore] 3. grad. a. upotrijebiti kao gradivo [~ šupljikavu ciglu] b. umetnuti kao potporanj u postojeću građevinu [~ krovnu gredu]; vidski paranjak: ugrađivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ugràđujēm, 3. l. mn. ugràđujū, imp. ugràđūj, aor. ugrađívah, imperf. ugràđīvāh, prid. r. ugrađívao, prid. t. ugràđīvān〉 1. postavljati kakav uređaj ili dio stroja na odgovarajuće mjesto [~ bojler; ~ zvučnu karticu u računalo]; sin. (instalirati) 2. umetati što u kakav prostor [~ ormar u predsoblje; ~ prozore] 3. grad. a. upotrebljavati kao gradivo [~ šupljikavu ciglu] b. umetati kao potporanj u postojeću građevinu [~ krovnu gredu]; vidski paranjak: ugraditi

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùgrijēm, 3. l. mn. ùgrijū, imp. ùgrīj, aor. ùgrijah, prid. r. ùgrijao, prid. t. ùgrijān〉 1. grijući učiniti toplim [~ juhu; ~ piće; ~ zrak u sobi]; ant. ohladiti, rashladiti 2. radom ili gibanjem učiniti spremnim za uporabu ili kakvu aktivnost [~ motor] • ùgrijati se 〈povr.〉 postati toplim [~ se na suncu]; sin. zagrijati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ugrízem, 3. l. mn. ugrízū, imp. ugrízi, aor. ugrízoh, prid. r. ùgrizao, prid. t. ugrìzen〉 zabosti zube u koga ili što, nanijeti ozljede zubima [Pas me je ugrizao za nogu.; Ugrizla ga je zmija.]

im. m. 〈G ùgriza; mn. N ùgrizi, G ȕgrīzā〉 1. nanošenje ozljede zubima 2. ozljeda nanesena zubima [~ zmije]

prid. 〈G ȕgrofīnskōg(a); ž. ȕgrofīnskā, s. ȕgrofīnskō〉 koji se odnosi na Ugre i Fince

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùgrōzīm, 3. l. mn. ùgrōzē, imp. ugrózi, aor. ugrózih, prid. r. ugrózio, prid. t. ùgrōžen〉 dovesti koga ili što u opasan položaj, izložiti koga ili što opasnosti [~ čiji život; ~ stanje na cesti]; vidski parnjak: ugrožavati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ugròžāvām, 3. l. mn. ugrožávajū, imp. ugròžāvāj, aor. ugrožávah, imperf. ugròžāvāh, prid. r. ugrožávao, prid. t. ugròžāvān〉 dovoditi koga ili što u opasan položaj, izlagati koga ili što opasnosti [~ čiji život; ~ stanje na cesti]; vidski parnjak: ugroziti

im. ž. 〈G ùgrōženosti, I ùgrōženošću/ùgrōženosti〉 stanje u kojemu je tko ili što u opasnome položaju, izloženost koga ili čega opasnosti

im. m. 〈G ùgruška; mn. N ùgrušci, G ùgrušākā〉 grudica zgrušane tvari [krvni ~]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùgūrām, 3. l. mn. ugúrajū, imp. ùgūrāj, aor. ugúrah, prid. r. ugúrao, prid. t. ùgūrān〉 gurajući umetnuti koga ili što u kakav tijesan prostor [~ knjige u torbu; ~ stvari u ormar] • ugúrati se 〈povr.〉 1. gurajući se ući ili dospjeti kamo [~ se u tramvaj]; sin. utrpati se razg. v. pod utrpati 2. pren. bez mnogo obzira ili preko reda postići što ili dospjeti kamo [~ se u starije društvo]; sin. utrpati se razg. v. pod utrpati; vidski paranjak: uguravati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ugùrāvām, 3. l. mn. ugurávajū, imp. ugùrāvāj, aor. ugurávah, imperf. ugùrāvāh, prid. r. ugurávao, prid. t. ugùrāvān〉 gurajući umetati koga ili što u kakav tijesan prostor [~ knjige u torbu; ~ stvari u ormar] • ugurávati se 〈povr.〉 1. gurajući se ulaziti ili dospijevati kamo [~ se u tramvaj]; sin. utrpavati se razg. v. pod utrpavati 2. pren. bez mnogo obzira ili preko reda postizati što ili dospijevati kamo [~ se u starije društvo]; sin. utrpavati se razg. v. pod utrpavati; vidski paranjak: ugurati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùgūšīm, 3. l. mn. ùgūšē, imp. ugúši, aor. ugúših, prid. r. ugúšio, prid. t. ùgūšen〉 1. gušeći usmrtiti koga 2. pren. silom spriječiti koga ili što [~ pobunu] • ugúšiti se 〈povr.〉 umrijeti zbog nedovoljnoga dotoka zraka

usk. 1. izriče divljenje [Uh, kako je lijepa!]; sin. a, ah, au, eh, joj, oh 2. izriče negodovanje [Uh, kako je ružan!]; sin. ah, eh, oh, uf 3. izriče poteškoću ili muku [Uh, što je to gadno!] 4. izriče strah [Uh, što me je prepao!] 5. izriče čežnju [Uh, da mi je biti s njim!]; sin. ah, eh, oh

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùhapsīm, 3. l. mn. ùhapsē, imp. ùhapsi, aor. ùhapsih, prid. r. ùhapsio, prid. t. ùhapšen〉 v. uhititi